blog

Kako je nastao internet i World Wide Web

Internet

Javno dostupna globalna paketna podatkovna mreža koja zajedno povezuje računala i računalne mreže korištenjem istoimenog protokola (internetski protokol = IP). Sastoji se od milijun kućnih, akademskih, poslovnih i vladinih mreža koje međusobno razmjenjuju informacije. Također razmjenjuju e-Mail, chat, i prijenos datoteka te povezane stranice i dokumente World Wide Web-a.

Osnovan je 1969. godine od strane Američkog ministarstva obrane. Zvao se ARPANET (Advanced Research Project Agency – Agencija za napredne istraživačke projekte, net – mreža). Cilj je bio povezivanje određeni broj računala u SAD-u. Pošto je trajao Hladni rat, ARPANET je projektiran tako da radi čak i ako se baci bomba na dio uspostavljene mreže te se uništi, dakle, čak i ako dio komunikacijskog dijela bude uništen, ostatak mreže treba nastaviti funkcionirati bez problema.

Povezuju se preko telefonskih mreža, ISDN, ADSL, optički i ini kabeli, satelitske veze i drugi načini. Svako računalo spojeno na internet ima svoju IP adresu ali kod korištenja internetskih usluga, uglavnom koriste imena koja se u adrese prevode pomoću sustava poslužitelja za DNS. Danas imamo puno popularnih internetskih preglednika poput Mozilla Firefox, Google Chrome itd. ISP (Internet servis provider) tvrtke koje nude korištenja interneta također nude i uslugu korištenja elektroničke pošte i/ili određenu količinu prostora na njihovom poslužitelju. Kako bi se spojio na internet, korisnik treba potpisati ugovor s ISP-om. Svi hrvatski ISP-ovi, osim CARNeta, su komercijalni. CARnet omogućuje besplatno spajanje na internet u akademske, edukacijske i istraživačke svrhe učenicima, studentima i akademskim krugovima. Ostali ISP-ovci u Hrvatskoj su B-Net, T-com, Iskon itd.

Najpoznatije usluge na internetu su:

  • World Wide Web- koristi HTTP za prijenos web stranica napisanih u HTML-u – to je noviji servis, ali i najbrže rastući
  • razgovor ili čavrljanje (chat) – koji može biti komunikacija glasom (oba računala trebaju imati zvučne kartice, mikrofone i zvučnike/slušalice) ili pismena komunikacija – primjeri su IRC, ICQ i u zadnje vrijeme sve popularniji Skype
  • elektronička pošta – koristi POP, SMTP i druge protokole, jedna od prvih usluga na internetu
  • prijenos datoteka – uz standardni FTP danas se sve više koristi peer to peer protokoli
  • Usenet – mreža namijenjena razmjeni poruka u interesnim grupama

Korisnici na internetu mogu komunicirat s ljudima, tražiti informacije, kupovati, igrati online igrice itd. Elektornička pošta (e-mail) i IM (instant messaging) se koristi za komunikaciju među korisnicima, posebno ovo drugo. Poruke dolaze u nekoliko sekundi, a za njihovo slanje i primanje poruka i odgovora od drugih ljudi korisnik treba imati adresu elektroničke pošte. Za slanje i primanje postoje stranice poput Gmail-a, Hotmail-a itd. IM se često koristi za komunikaciju prijateljima i poznanicima, te je sličan chatu zbog toga što se korisnik dopisuje s drugom osobom u realnom vremenu.  

Broj računala na Internetu vrtoglavo je rastao:

1984. premašio je 1000 računala

1987. 10 000 računala

1989. 100 000 računala

1992. 1 milijun računala

1996. 10 milijuna računala

1998. ima više od 30 milijuna računala

2000. ima više od 100 milijuna računala

2011. blizu 2 milijarde računala !

7 razloga zašto se internet piše isključivo malim slovom.

Razlozi su:

1. Internet nije vlastito ime mreže, to je mreža (računalna).

2. Pridjev glasi – internetski. Kad bi bilo veliko slovo (vlastito ime), pridjev bi bio – Internetov.

3. Da je internet institucija (velikim slovom), morao bi imati sjedište, adresu, statut, žig, direktora i osoblje.

4. Internet označava samu tehnologiju, medij, a ne ime neke medijske kuće. Pišemo li imenicu automobil velikim početnim slovom?

5. Legitimna su pitanja: Imaš li internet? Vidio sam to na internetu. Internet mi je danas jako spor. Očito je kako se tu radi samo o mediju (nešto kao televizija).

6. I drugi jezici (npr. slovenski) pišu internet malim slovom.

7. Pisanje interneta velikim slovom utjecaj je engleskoga jezika, u kojem se nazivi pišu velikim slovima, a to nema veze s našim jezikom.

World Wide Web

World Wide Web (skraćeno WWW, W3, ili samo Web) je jedna od najkorištenijih usluga Interneta koja omogućava dohvaćanje hipertekstualnih dokumenata. Dokumenti mogu sadržavati tekst, slike i multimedijalne sadržaje a međusobno su povezani tzv. hiperlinkovima. Za dohvaćanje i prikaz sadržaja koriste se računalni programi koji se nazivaju web-preglednici.

Godine 1989. Britanac Tim Barners  – Lee u Švicarskoj osmislio je World Wide Web servis kakvog i mi danas koristimo. Razvio je grafički orijentirane dijelove NET-a i protokola, te opisni jezik interneta, HTML.

Sa ulaskom Microsofta u globalnu priču, počela je era komercijalizacije.Naime, već je tada bilo jasno kako će Internet biti velika mreža sastavljena od velikog broja manjih mreža.

Tri razloga zašto je World Wide Web postao popularan

  1. Osobina mreže da jednostavno spoji sve oblike digitalnog sadržaja: tekstove, grafičke prikaze, audio i video sadržaje, koji su je određivali kao multimedij.
  2. Multimedijalni sadržaji na mreži bili su relativno jeftini i brzi, što predstavlja dva važna zahtjeva koja su presudila u njenu korisnost na globalnom nivou.
  3. Mreža uspješno razvija i osobinu hipermedijalnosti, sposobnost istovremenog prikazivanja informacija uz pomoć više medija u više povezanih prozora i panela poznatih sa računalnih operativnih sustava.